Trideseti po redu skup kopača istine o klimatskim promjenama, koji se ove godine održao u srcu Amazonskog bazena u Brazilu, mogao je razočarati samo one koji čekaju u redu za prodaju magle, uvjereni da se u njoj krije lijek za čist razum.
Orgomna medijska pažnja koja je data ovom besmislenom okupljanju najvećih trovača i njihovih saradnika, morala je kod svih zdravorazumskih stanovnika naše planete, izazvati osjećaj gorčine i strijepnju za budućnost ranjenje nam Majke Prirode.
Podatak da je na ukopavanju suštine u Brazilu učestvovalo 56.118 predstavnika oko 2500 autohtonih naroda, od kojih je svaki 25-i bio lobista industrije fosilnih goriva, a da Tramp nije ni poslao predstavnika SAD, potvrđuju besmisao 30-og pokušaja postizanja bilo kakvog smislenog dogovora na globalnom nivou.
Borba protiv klimatskih promjena svela se na adaptaciju, izgubljeni rat predstavljen kao pobjednički poraz, štetne emisije CO2 i drugih okupatora vazduha proizvedenih tokom letova do Brazila i nazad do matičnog odredištva delegacija, kao humanitarna pomoć, tmurna noć kao sunčano jutro. Da ne pričamo o potrošenoj vodi, drugim resursima…
Malo ko zna da se i ,,dres kod“ mogao dovesti u kontekst uspješnosti konferencije, druge ruke, crnog petka i potapanja cijena (bez)vrijednosti sopstvenog stava.
U kontekstu dobro nam poznatog slogana ,,Radi lokalno, misli globalno”, poslednje ukopavanje se moglo zaključiti sa ,,Truj globalno, liječi lokalno”.
Da su zasadili po jedno stablo u svojim lokalnim zajednicama bilo bi bolje za sve.
Upravo zato čudi upornost Ujedinjenih nacija da nastavi sa ovakvim promašajima, umjesto da stane na loptu Planetu i smisli drugu taktiku za meč čijim gubitkom ispadamo iz prve lige života Druga liga, druga planeta, prilika za novo kockanje…
Da zaključim fudbalskim žargonom, mislim da je došlo vrijeme da kopači COP united-a okače kopačke o klin.
(Autor je izvršni direktor Ekološkog pokreta ,,Ozon“)
